Sitan posed bez krupnog zalogaja
Ako težimo da budemo deo velike agrarne porodice EU neminovni su dublji rezovi u zemljišnoj politici. Ukrupnjavanje poseda nameće se kao prioritet koji ne može biti ostvaren bez sveobuhvatnog državnog programa i istrajnosti u njegovom sprovođenju. To se u prvom redu odnosi na sređivanje katastra i komasaciju obradivog poljoprivrednog zemljišta o državnom trošku.
Uključivanje srpskog agrara u evropske integracije spada svakako među prioritete aktuelne državne administracije. Ubrzano donošenje zakonske regulative, harmonizovane sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, ne može, koliko god to dežurni kritičari želeli da ospore, kao ispraznu retoriku. To je proces koji se, s manje ili više uspeha, ipak, odvija po utvrđenom scenariju već viđenom i razrađenom u zemljama istočne Evrope i neposrednom okruženju.
Olako obećanu brzinu za brži evropski korak srpskog agrara ipak treba uzeti sa debelom rezervom. Poljoprivredni zakoni, ma koliko god sličili modernim, evropskim, neće ništa pomeriti nabolje bez njihove prkatične primene. A da bi se valjano inpmplementirali nužno je rešiti mnoge nagomilane rebuse među kojima usitnjenost i rasparčanost poseda, koji sigurno spada među prioritete.
Činjenice govore same za sebe: od 4,2 miliona hektara obradive površine u Srbiji 87 je u privatnom vlasništvu, a samo 13 odsto pripadaju državi i poljoprivrednim preduzećima. Prosečna veličina gazdinstva u Srbiji je tri, a u Danskoj, primera radi, 42,6, u Velikoj Britaniji 69,3 hektara! Uporedni podaci deluju još drastičnije ako se zna da samo 2,9 odsto obradivog zemljišta u Srbiji čine posedi veći od 5.000 hektara, a da je broj gazdinstva 700.000, od čega je registrovano tek nešto oko pola. Vlasnička struktura zemljoposednika je poprilično šarolika jer je onih koji zvanično obrađuju zemlju sve manje, a paora "iz hobija" - što je trend - sve više!
Iskustva razvijenih evropskih poljoprivreda nedvosmisleno ukazuju da samo krupna gazdinstva i velika imanja donose traženi kvalitet proizvoda i profit. To je i logično s obzirom da patuljsti posedi ne omogućavaju primenu savremenih agrotehničkih mera i adekvatnih rešenja za veći prinos. Veliki posedi, praksa je nedvosmisleno pokazala, imaju znatno veće mogućnosti za unapređenje tehnologije proizvodnje, integralnu i biološku zaštitu useva i proizvoda, racionalnije i ekonomičnije korišćenje mehanizacije, efikasnije navodnjavanje, okupljanje na jednom mestu i timski rad najboljih naučnih i stručnih kadrova...
Ukrupnjavanje poseda, uz primenu visoke tehnologije u proizvodnji, nema alternativu u savremenoj poljoprivrednoj praksi u EU. Statistika <i>Evrostata</i>, agencije koja se bavi analitičkim istraživanjem poljoprivrede EU, kaže da je prosečna veličina poseda poljoprivrednog gazdinstva 60 hektara, a ostvareni dohodak iznosi najmanje 150.000 evra. Analitičari su, komparativnim metodama izračunali da jedan seljak u Nemačkoj, sa svojom produktivnošću, hrani 152 stanovnika, a njegov kolega u Srbiji svega 18!
Veliki posedi u Srbiji, raspadom i loše vođenom privatizacijom većine agrokombinata i velikih poljoprivrednih preduzeća, praktično su, čast izuzecima, uništeni. Kako reče jedan uvaženi stručnjak država je zaklala vola, a zauzvrat dobila tanku šniclu. Dugogodišnja politika usitnjavanja i rasparčavanja poseda sada naplaćuje danak ostvarivanjem sitnosopstveničkih umesto opštih državnih interesa koji osiguravaju prehrambenu sigurnost nacije. Podržavljenje PKB Beograd i PIK Zemun i najvljena vlasnička (pre)transformacija PIK Bečaja, čini se, više je bacanje spasonosnog pojasa davljeniku nego ozbiljnost namere države da se zaustavi proces retrogradnog usitnjavanja poseda i krene sa njihovim ukrupnjavanjem.
Ako težimo da budemo deo velike agrarne porodice EU neminovni su dublji rezovi u zemljišnoj politici. Ukrupnjavanje poseda nameće se kao prioritet koji ne može biti ostvaren bez sveobuhvatnog državnog programa i istrajnosti u njegovom sprovođenju. To se u prvom redu odnosi na sređivanje katastra i komasaciju obradivog poljoprivrednog zemljišta o državnom trošku. Osnivanje stimulativnih fondova za otkup zemlje od staračkih i nepoljoprivrednih domaćinstva i njihovo objedinjavanje, jedna je od mogućih opcija kao i insisiranje na izmeni Zakona o nasleđivanju gde prioritet u dobijanju zemlje treba da imaju oni koji je obrađuju i od nje žive...
Bez konsentracije velikih poljoprivrednih površina, po mišljenju velikog broja stručnjaka, nemamo mnogo šanse na uspeh u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU. Proizvodnja za probirljivo tržište Evropske unije zahteva primenu formule 3 K (kvalitet, kvantitet, kontinuitet) a to se, pod stručnim nadzorom naučnih instituta i poljoprivrednih zavoda, jamčano, može ostvariti samo na velikim površinama s razrađenim upravljačkim sistemima.
Vaš komentar
Ostali stavovi
- Teške godine za povrtare
- Restitucija i Katastar
- Proizvođači jagoda na stranputici
- U Banovinu po 500 dinara
- Pitajte zadružne funkcionere
- Preokret za agrar
- Seljački rezon, vanvremenska priča
- Suša u setvi elementarna nepogoda
- Posle protesta poljoprivrednika...
- Kuda sa vinom?
- Seljaci u protestu - dogovor ni na vidiku
- Seljaci u protestu!
- Srpska pogača posna za Evropu
- Zadruga seljakova druga kuća
- Čekajući Uredbe
- Na početku beše… ćorak
- Podržimo ministra
- Zašto pijemo vino
- Srpski ”metod brzopoteznog rešavanja“ Upitnika EU sa 2.438 pitanja
- Tri predloga za oživljavanje poljoprivrede i sela
- Agrarni budžet Srbije: Kako izvući zeca iz praznog šešira?
- Seljaci i Građani (3): održivost i profitabilnost
- Seljaci i Građani (2): Znanje i politika
- Seljaci i Građani (1): Podeljena Srbija
- Srbija bez GMO
- Pad
- Spas ili nova zabluda
- Nemoć asocijacija poljoprivrednika
- Kad će poljoprivrednici imati svoju komoru?
Komentari:
tarana
Đorđe Simović
Jelena Vuković
Nikola Tasic
Milos Avramovic